Marko Perković ThompsonDuvanjsko polje nazimlje grudi
Brazde su moje rano uzorane
njive su moje brižno zasijane
u utrobi zemlje zrno umiralo
pa strostrukim rodom iznova rađalo
Rose evanđelja klice mu topile
vode živodajne klasjem uskropile
u svijetlu milosti bujno je stasalo
u krilu ljubavi rujno je klasalo
U suzama sijano, u buri klijalo
u zanosu jedrilo, u pjesmi zrijalo
pastiri njegovi za krst umirali
za stado svoje sebe darivali
Livade moje plovile u krvi
biskup Venancije mučenik je prvi
za njim su slijedili bezbrojni junaci
smjerni glagoljaši i fratri Ujaci
Sa stadom su snosili patnje i stradanja
sa stadom su dijelili suze i klicanja
Duvanjsko polje nazimlje grudi
usnulu povijest na život budi
Ispod blaga vriju vrijedna svjedočanstva
trinaest stoljeća hrvatskog kršćanstva
iz mog blaga blista krunidbena slava
prvog hrvatskog kralja Tomislava
Iz njega miriše dika Šibenika
ime prvog sveca mučenika
to je blago presjajno svih mojih stoljeća
ruže rumene svih mojih proljeća
Mnogom je životu groblje zemlja ova
al' i kolijevka koja niče snova
mnoga su ovdje razrušena gnijezda
al' je život iz njih iskrio k'o zvijezda
Ovdje su sutoni rađali svanuća
ovdje su smrti zore uskrsnuća
daju nam življena kruh života prije
iz njega uvijek novi život klije
Hvala za davna i divna bezbrojna svjedočanstva
hvala za stoljeća hrvatskog kršćanstva
ovo te potomstvo štuje i obećanje daje
pod stijegom ukrslog Krista dušom se tebi predaje
Ovaj te naraštaj časti, ovaj te narod slavi
u stručak cvjetni trobojni, crven, bijeli i plavi
nad svim što se zbilo, nek' se hvala vine
mi dižemo ruke k nebu u visine