Marko Perković ThompsonMoj grad
Živim prognaničkim, oskudnim životom
ja sam težak slučaj i teško me riješiti
ja živim od tuđe milosti
samo pamtim i želim vratiti
Kažu treba biti strpljiv
a ti moraš zapeti
da bi bio sretan i slobodan
kažem sretan i slobodan, ah
Sve je to kocka kad je u pitanju igra
a ti smatraš da je to neki veliki zločin
jer svatko radi ono što hoće
zato nismo svi isti, a šta bi da jesmo
a šta bi da jesmo
Odvedi me u moj grad
gdje je trava zelena
gdje su djeca sretna
odvedi me u moj grad, hoću kući
Depresivan sjedim u hotelskoj sobi
i ne sjećam se zašto sam ovdje
načelnik zdravstvene službe kaže
opasno je disati
i zato zapalio sam još jednu cigaretu
i ne vidim tu nikakve opasnosti
Ma kome danas možeš vjerovati
ja htjedoh biti ratnik
a oni učiniše da budem patnik
Bože vjeruj u mene, prebrojavam ja godine
i ja ću kao i ti Gospode na križ
zbog slobode, slobode