Marko Perković ThompsonNe boj se
Ti ne boj se, sine, vjetra ni kiše
ni vala što pjeni
ti ne boj se, kćeri, kad postanu tiše
oluje u meni
Dok vas ruka nepravde tjera
a sjećanje dušu pjeni
tebe neka uvijek hrabri vjera
i vode koraci njeni
Puste su ulice otkad te nema
a noći su tiše
čujem, svakim se danom otići sprema
vas sve više i više
Život je staza i trnja i cvijeća
ne daj da ti dušu slome
teško j' naći sreću na kraju svijeta
ona je u domu tvome
Pogledaj u nebo plavo
ruke pružaj ocu svome
pogledaj u zvijezdu sjajnu
nek' te vodi domu tvome
Ostani na rodnoj grudi
ljubi je i hrabar budi
zemlja je mati
njoj se svatko vrati
Kad svega se sjetim, dušu mi steže
srce tužno mi lupa
znam da je teško, bilo je i teže
al' onda bili smo skupa
Sve će nepravde jednom nestati
ostat' će u pjesmi, u priči
znaj da te ispod ovog neba
narod tvoj ljubi, domovina treba