Danas sam ustala sama
U muk stana
Samo se kroz prozore
Prigušeno čuo
Žamor ljudi što su krenuli na plac
Bili su dovoljno daleko
Od džezve u koju sam
Ulijevala vodu
Kao da ulijevam rastopljeno zlato
Stajala sam pored nje
Sve dok nisam vidjela prvi balončić
Nisam uzela ni mobitel
Samo ja i džezva
Bez ijedne smetnje
Koja bi mogla omesti
Taj sveti trenutak pravljenja kave
U kojem ponekad
Vidim čitav svoj život
Spleten oko njene ručke
Koju oprezno hvatam
Izlijevam kavu u šalicu
Udišem miris
Drveta
Čokolade i badema
S njom sjedam
Na prazan kauč
Pas još spava
Svakim gutljajem
Milujem svoje misli
Koje ona budi
Svi se bude
Odložim praznu šalicu
I opet se zaboravim
Sve do idućeg jutra
Kad se opet sretnem
Samo ako ustanem
Sama