Kad smrt dođe
poput gladna medvjeda u jesen;
kad smrt dođe i uzme sve
sjajne novčiće iz njegove novčarke
Da me kupi,
i uz škljocaj zatvori novčarku;
kad smrt dođe
kao velike boginje;
Kad smrt dođe
kao ledenjak među lopaticama,
Želim proći kroz vrata puna znatiželje, zadivljena: kakva će biti,
koliba tame?
I zato na sve gledam
kao na bratstvo i sestrinstvo,
i na vrijeme gledam kao na ništa više od ideje,
a vječnost smatram još jednom mogućnošću,
I svaki mi je život jedan cvijet, običan
poput poljske tratinčice, i jedinstven,
I svako je ime udobna glazba u ustima,
što smjera, kao i svaka glazba, prema tišini,
I svako je tijelo lav srčanosti,
nešto skupocjeno Zemlji.
Kad bude gotovo, želim reći: cijelog sam života
bila nevjesta vjenčana za ushit.
Bila sam mladoženja, svijet u mojem zagrljaju.
Kad bude gotovo, ne želim se pitati
jesam li od svojeg života
načinila nešto osobito, i stvarno.
Ne želim se zateći kako čeznem ili se bojim,
ili sam spremna na raspravu.
Ne želim završiti tek kao posjetitelj ovome svijetu.
Prevela: Tanja Tolić