O draga mati,
nikad mi nismo bili bogati,
ma na viliju Božju imali smo svega,
slanca, bakalaja i ribe
čistu robu za večer i druge potribe
i znali da ni zlega
kad svi skupa jimo
i na ognjištu svi skupa sidimo.
Večeras će tamo zvoniti nan zvona
debelo divice Marije i tanko svetog Antona,
na ponoćnu mašu, prvi put, drugi i treti
a ti ćeš po škrinjah šuškati s koreti
i pokle večere
modre iskati za šćere.
Po banki će stati mendule, smokve i rakija
i kuća će biti puna tamijana
i dragosti tajne, ku san najvolija
kad si ti me zvala: moja mala grana.
I sada te gledan priko tri sto brigi, priko devet vod
u božićnjoj noći zgrčenu i slabu
ma ni na ognjištu skupljen svi tvoj rod
da pozdravi mater, da poljubi baku.
Kada zadnji glasi po selu uminu
u staren kantunu sama ćeš ustati
prećući po ognju, još ćeš svojen sinu
zadnje misli svoje u tujinu slati.
Kako una mati, pridobra i mila
ka je noćas sina za druge rodila.