Mate Mišo Kovač — Još se držim, još se ne dam — Tekst

Mate Mišo KovačJoš se držim, još se ne dam

Vrijeme ide i sporo se vuče; s kampanela stara ura tuče.
Ispred mene čaše ispijene; kunem sudbu, vino i žene.
Vrijeme ide, al' ja sam stao; sve sam svoje suze isplakao.
Čemu srce više da se nada kad' je život samo šaka jada.

Još se držim, još se ne dam; samo pružam ruke Bogu.
Molim nebo, ljude pitam što mi to još uzet mogu?
Još se držim, još se ne dam; još mi život tuga prati.
Mora jednom stara grana novim cvijetom procvjetati.