U sutonu zlatnom nakraj nekih mora
Dok su vrele sjene tonule u noći
Trebao sam tebe, daleku i davnu
Umornom od puta, da mi sklopiš oči
Plač gitare sjetne, što mi nosi snove
Polako me vraća do najdraže luke
I opet te vidim u haljini bijeloj
Raspletene kose, gdje mi pružaš ruke
Umoran od pića, praznih avantura
Lutanja po svijetu, gdje me more baci
U rukama stranim, kad se večer spusti
U svakoj te ženi pokusavam naći
Kao da su kiše prekrile sve staze
Do staroga kraja i do tvojih ruku
Poput brodolomca što se slamke hvata
U pjesmama davnim, tražim zadnju luku
Slobodan M. Kovačević – Ivica Flesch – Slobodan M. Kovačević
Album: "Uvijek ima nešto dalje", 1979.