Znao sam samo njeno ime
Ne znam zašto je godine krila
Vjerovat mi nije htjela
Čudna je neka djevojka bila
Nemirne oči pune strasti
A kose zlatne poput sunca
I sada ne znam kako je brzo
Pronašla stazu do moga srca
Znao sam da je varljivo ljeto
A srušiše me njene draži
I što bi drugo padoh pred nju eto
Tih vrelih dana na morskoj plaži
Šetnje duge voljela je jutrom
Igre u dvoje u morskoj pjeni
Predvečer umorna već od svega
Nježno bi ruke pružala meni
Na kraju kao što uvijek biva
Reče mi drago joj što me srela
I ode ljeto ode i ona
A vjerovat mi nije htjela
Slobodan M. Kovačević – Bratislav Zlatanović – Slobodan M. Kovačević
Album: "Uvijek ima nešto dalje", 1979.