Vrijeme mine, vrijeme stiže,
Sve je staro i sve novo;
Što je zlo i što je dobro
Pitaj se i pojmi ovo:
Ne boj se i nemaj nade,
Što je val to s valom pada;
Kad te zovu, kad te vabe,
Ti ostani na sve hladan.
Mnoge stvari kraj nas prođu,
U sluhu nam mnoge zuje,
Tko da drži sve na umu,
Tko bi stao da ih čuje?...
Ti podalje malo stani,
Samom sebi budi biliže,
Kad praćeno praznom bukom
Vrijeme mine, vrijeme stiže.
S njim ne naginji jezičac
Hladne vage svoga mnijenja,
Kada se pod maskom sreće
Spram trenutka stalno
mijenja,
Kada se iz smrti rađa
I trenutak traje ono;
Za onoga tko ga pozna
Sve je staro i sve novo.
Kanda si u kazalištu
Gledatelj u svijetu budi:
Jedan glumi, a za četiri
Ipak njihov lik prosudi,
I kad plaču, kad se svade,
Ti u kutu sam sa sobom
Iz njihove glume shvati
Što je zlo i što je dobro.
Prošlost i budućnost jesu
Istog lista dvije strane,
Zre početak u svršetku
Onaj kom su obje znane;
Što je bilo sad će biti,
Sadašnjost je sve ponovo,
Ali u toj zaludnosti
Pitaj se i pojmi ovo:
Jerbo sve se što postoji
Podvrgava njima nužno
I oduvijek tu na svijetu
Veselo je sve i tužno;
Druge maske, iste igre,
Druga usta, iste kajde,
Prevaren toliko često,
Ne boj se i nemaj nade.
Ne nadaj se videć rulju
Do pobjede most da gradi,
Makar im na čelu zvijezda,
Budale će tebe jadit;
Ne boj se, jer ipak rulja
Sama već od sebe strada,
Ti ne budi njima drugom:
Što je val to s valom pada.
S pojanjem sirena ljudi
Svijetle mreže razastiru;
Čim promaknu glumci scenom,
Nađeš se u varke viru;
U stranu se zato skloni,
Ne primjećuj što god rabe,
Izvana sa staze slušaj
Kad te zovu, kad te vabe.
Kad te dirnu, ti se makni,
Mukom šuti kud te kude;
Što ćeš njima svjetovati,
Ako znaš po mjeri ljude;
Neka kaže tko što hoće,
Nek napuste svijet zasvagda;
Ništa nek ti nije drago,
Ti ostani na sve hladan.
Ti ostani na sve hladan,
Kad te zovu, kad te vabe:
Što je val to s valom pada,
Ne boj se i nemaj nade;
Pitaj se i pojmi ovo:
Što je zlo i što je dobro,
Sve je staro i sve novo;
Vrijeme mine, vrijeme stiže.
Preveo: Mate Maras