O Bože,
daj mi barem na trenutak
pošalji kakav mali oblutak
da ojača srce moje,
da ublaži bolove moje,
da umiri srce moje,
da mi olakša sudbu krutu,
da me ojača na mome putu,
osuši mokra krila,
da budu ono ko što su bila,
i jaka i snažna i čila,
da dignu me iz ovog blata,
poletim pred grobna vrata,
izgubim svijet iz vida,
no gorim ko od stida
što ljudi nisu ljudi,
već mnogi kao zvijeri hudi,
da grizu se i dave
za tuđu volju
i u tome traže
budućnost bolju.
I ako Tvoju sliku nose
svijetu zator donose.