Za onaj oras pred kućom starom
Gdje sam prohodao
Novaca nema ni suvog zlata
Da bih ga prodao
Nek tamo lista, nek mene čeka
Nek širi grane svoje
Jednog ću dana, ponovo doći
Kući u selo moje
Za ono drvo na kraju sela
Dje stado planduje
Još moje oči zaplaču često
A srce boluje
Malena breza, uvijek je bila
Najdraža njoj i meni
Pod njenom krošnjom, u njenom hladu
Bili smo zagrljeni