Učitava se... |
Tko je, srce, u te dirnô, da si tako sad nemirno:kao ptica u zatvori za svijetom te želja mori.
Nij' u svijetu nebo tvoje: miruj, miruj, srce moje! Nij' u svijetu nebo tvoje: miruj, miruj, srce moje!Ne udaraj toli jako, razbit možeš prsi lako. Preslabe su, izmučene. A da puknu, bez koprene, bile bi sve ranje tvoje: miruj, miruj, srce moje! Bile bi sve rane tvoje: miruj, miruj, srce moje! Ah, stisni se u svom kutu i pregori želju ljutu: tople su ti ove grudi, sebični su vani ljudi.
Svaki grije srce svoje: miruj, miruj, srce moje!
Svaki grije srce svoje: miruj, miruj, srce moje! Oj, mani se svijeta, mani: u bolesti što ćeš vani? Svijet boluje vijek do vijeka, ni sâm za se nema lijeka.
Kamo l' za bol rane tvoje: miruj, miruj, srce moje. Kamo l' za bol rane tvoje: miruj, miruj, srce moje! U svijetu bi bokče bilo, plačuć prage ob'lazilo.
Svak bi mislio da ti treba za utjehu mrva hljeba. Tko bi poznô suze tvoje? Miruj, miruj, srce moje! Tko bi poznô suze tvoje? Miruj, miruj, srce moje! Znam ja; ti bi mah na vrata poletjelo svoga zlata. Nije Milka tvoja više, već za drugog ona diše:
drugi ljubi zlato tvoje... Miruj, miruj, srce moje! Drugi ljubi zlato tvoje, miruj, miruj, srce moje!