Ima l' išta lepše od ljubavi prave
Kada tela drhte i kad srca gore
Ima l' išta slađe od poljupca vrelog
Kada s dragom svojom čekaš rujne zore
Neka plamti ljubav i nek' večno traje
Kao Sunce milo
Da ljubavi nema, golubice moja
Ne bi ni nas bilo
Ljubav je u tebi, ljubav je u meni
Ne treba nam, dušo, ništa, ništa više
Odoleva ona i munji, i gromu
Ne boji se vetra niti hladne kiše
Godine se nižu, život brzo prođe
Ljuta zima stigne, sneg tad sve zaveje
Zato pusti ljubav, neka se rascveta
I lepotom svojom nas do kraja greje