Učitava se... |
Znao sam starog mlinara, uvijek je imo sitnih dinara
imao je kcerku, mlinaricu mladu, viđo sam je cesto u mom starom gradu.
Mislio sam zaprosicu je, imacemo mnogo djece,
ali, ko i sve mlade, nije mogla cekati na moj hlad,
udade se u drugi grad.
Ostade mi samo kolo sto se vrti dok ga vode goni,
i potamnjelo srce sto kroz tugu roni.
Hej moja mlinarice, zacuj sada zlatne zice.
Zaboravi srce moje, nemoj vise za nju Boga moljeti,
ne kucaj, ne kucaj, nemoj vise nju voljeti.
Zaboravi srce moje, nemoj vise Boga za nju zvati,
ne kucaj, ne kucaj, nemoj vise za nju znati.
Ne smijem vise pokraj mlina proci,
pokidacu opet tanke niti, ko zna sta ce onda sa mnom biti.
Al jos uvjek cujem kolo sto se vrti dok ga voda goni,
jos u uhu njen glas mi zvoni.