Posramljeni jutrom koje nam se prolilo po licu,
jastuk od zločina nad naivnom guskom
pod kojim je zaspao i naš nemir napokon se
upoznajući s očima u kojima je moguće
preboljeti migrene i blizinu obližnjeg smetlišta,
Svijet kakav je u očima svemirske postaje,
cjelovit i neopterećen, razgovarao je s nama
kao da smo mu ravni
Ptice će, umornih pokreta, povjerovati
u ovaj listopad u kojem čekam
riječi da se napune kašljem ili dosadom,
da se ugase, da se utišaju,
da me izgovore napokon bez daljnje odgode,
neka započne taj idući život ili nevrijeme
da potisne ono što nismo mogli ponijeti
iz godina u kojima se ništa nije moglo izreći,
ni ja, ni ti, ni tlo
na koje smo se iz zagrljaja
stropoštali