Ako vjetar zaprijeti
da će i nama otrgnuti krošnju,
objasnit ćemo da je naše težište u pticama:
Imamo ruke koje mogu prerezati tjedan
Imamo usta u kojima su gnijezda bespilotnih letjelica
Kad se uplašim, savijaš kičmu do srca planeta
pa me upoznaješ s jezgrom mravinjaka
Tješiš me da je grmljavina samo buka sporija od svjetlosti
Tako hrabar, jedne večeri prekoračio si mrak
pa slomio nos o Alfu Centauri
To je moralo značiti
da tvoja ljubav ipak ima čvrst bjelanjak
koji nas može nahraniti