Učitava se... |
Gdje sam rodjen tu je sve sirotinja,
vuk je u nas domaca zivotinja,
skrta zemlja, nikoga ne hrani,
da prezivis moras radit 'vani.
Sljakao sam ja u tudjoj zemlji,
sanjao sam o voljenoj zeni,
sa arbeita kad bi' dosa doma
gledao sam kako raste ona.
Mislio sam srecu kupit' novcem,
sredio sam stvar sa njenim ocem,
prenesoh je preko kucnog praga,
mislio sam da bit ce moja draga.
Rekla mi je prvo vece,
rekla mi je sve
"Mozes imat' moje tijelo,
ali dusu ne!"
Samo tijelo nista mi ne znaci,
kraj bahnhofa takve mogu naci,
zelio sam da me stvarno voli,
da joj ljubav nije aerobik.
Kad je sa mnom da ne skriva pogled,
da ne gleda uvijek negdje pored,
zagrljeni kada zora svice,
da budemo kao jedno bice.
Rekla mi je prvo vece,
rekla mi je sve
"Mozes imat' moje tijelo,
ali dusu ne!"
Rekla mi je prvo vece,
rekla mi je sve
"Mozes imat' moje tijelo,
ali dusu ne!"
Nije mogla dugo da zanese,
u nas nije bilo graje dijece,
sporo su nam prolazili dani,
za veceru kad bi sjeli sami.
Razboli se, Bog je mladu uze,
pamtim vjecno njene zadnje suze,
i saptaje "Ti si covjek vrijedan,
ali zivot, zivot on je bijedan!"
Rekla mi je prvo vece,
rekla mi je sve
"Mozes imat' moje tijelo,
ali dusu ne!"
Rekla mi je prvo vece,
rekla mi je sve
"Mozes imet' moje tijelo,
ali dusu ne!"