Otac se nehajno nagnuo nad kolijevku: curica!
Čupali su curici kečke, prljali tintom pregače,
a poslije, kada su se htjeli sa mnom igrati,
morala sam čuvati svoju stidljivost.
Stajala sam dugo po strani
sudjelujući samo u odricanju,
nepozvana na gozbe a zvana na opijela
radi svoje nježnosti, mekih ruku i glasa.
Netko me učinio svojom,
ali ništa nije bilo u tom uzimanju.
Tada sam učinila nešto strašno veliko za svoj život
postala sam dvoje
i postala sam troje
i mogla bih još štošta da uradim za svoju sigurnost
da se ne bojim velike sreće.
I zaboravljam batine zbog poderanih haljina
čičke u kečkicama
svoj strah da me tko u ljubavi ne ostavi.
Ovi me ne će ostaviti.
Ja ću njih ostaviti
iako to po svom srcu nikad ne bih učinila.
Tako ću i umrijeti uvjerena u ljubav
pobjednik u ljubavi
ja, curica,
koju ste gađali kamenjem na putu od škole do kuće.