Učitava se... |
Vidio neki magarac na televiziji da ljudi gaje dudove svilce zbog neke svilene niti što je proizvode pa se i sam odlučio okušati u tom poslu.
Dosadio mu njegov “divan” život ispunjen batinama i teškim radom. Napokon, nije li on magarac, najtvrdoglavija životinja, pa kad nešto odluči – tako mora i biti!
Priopćio on svoj naum gospodi svinjama i kozama s kojima je
dijelio dvorište, a oni mu se isprva rugahu, no – budući da su bili neuki – povjerovahu
na kraju i televiziji i magarcu pa se pridruže magarcu u unosnu poslu.
Poslaše u tu svrhu dvije guske u potragu za dudovim svilcem koji će im, milom ili
silom, otkriti tajnu proizvodnje svile.
– Stvar je više nego jednostavna! – rekoše guske optimistično čim su se vratile. –
Dovoljno je samo da se zavrtimo, bolje reći – začahurimo, i zaspimo. I svila će nastati
sama od sebe!
– Zar je to sve? – pitao je magarac sklon sumnji.
– Pa... i nije – nadovezale su guske nešto tiše – kasnije ćemo se pretvoriti u leptire!
– Što? – zaprepastiše se koze.
– ??? – zanijemiše svinje pri pomisli na jednoličan jelovnik leptira: vegetarijanstvo je
bila posljednja stvar koju su željele u svome gurmansko-svinjskom životu.
I tako su koze i svinje odustale od preobrazbe i lakog bogaćenja. Jedino je magarac
ostao vjeran svom naumu.
Odlučio je proizvoditi svilu pa makar se cijeli svijet urotio protiv njega. Nisu li,
uostalom, svi genijalci neshvaćeni?!
Poduzetnog magarca nije krasila samo tvrdoglavost nego i lukavost. Otišao je poslom
u neko deseto selo. Nije se htio osramotiti pred društvom u slučaju da ne uspije. U
tom se dalekom selu vrtio satima i danima, pokušavajući se začahuriti i proizvesti
svilu, ali uzalud.
Njegovi su pak neupućeni prijatelj iz dvorišta još godinama u svakom leptiru
prepoznavali – bivšeg magarca!!!