Još ne mogu iskazati himnu smirenju
koje želim i kojega sam žedan.
Nijedna me kuća u kojoj sam živio
zadržala nije odviše u sebi.
Želio bih da mogu nastaniti vlastite riječi,
ali teško mogu prodrijeti kroz vrata im,
moje tijelo sklono životinjskom rodu.
Radosno dao bih psima što je pseće
i stablima klenova što im pripada,
ali pseći urlik zatvoren je za mene,
a miris klenova zaustavljen je.
Trebalo bi da se premjestim puno više u vis,
trebalo bi da odbacim svoj balast -
jedino me misao da ono što je gore
jednako je onome što je dole
zbunjuje i čini da saznam
da svaki izbačaj nema svoj smjer,
da svaki je odlazak statičan.
Jedino će moj život doista umrijeti
za mene, jednom.
Jedino trava zna ukus zemlje.
Jedino krv moja čezne, doista,
za mojim srcem, dok ga napušta.
Preveo: Petru Krdu