Razdera me ona harmonika
na uglu ulice gdje smo jednom živjeli,
tvoja stopa u vrelom katranu
pretvori me u divljaka.
Pogledaj onog čovjeka, izjede mu ljubav lice,
pogledaj ovog čovjeka, rasuši mu mržnja lice,
ne zaboravi životinju, pitku životinju lasicu,
ovaj kamen ima krvotok.
Rekli su mi, sačuvala je samo jedno oko,
jedno moje oko na dnu srca, koje se okreće,
kako u njega pridolazi i otječe;
rekli su mi, ponekad pruža dlan da vidi otkud vjetar,
pa gleda staro sivo nebo kako pada,
neprestano pada dolje, šuti neprestano.