Kada se naglo ugledaju stvari,
recimo – boje voća na pladnju,
samo za sebe i takve kakve jesu,
kada se naglo ugledaju stvari,
sve drugo odmah postane svejedno.
Kada se vide stvari kakve jesu,
to je čas ushita: odiže nas
od svake naše muke, naglo suvišne,
sitne i nebitne,
dok se pred nama,
oblikom te jabuke ili naranče,
koji u sebi skuplja i priziva
stablo i nebo, kišu, sunce i noć
dok se pred nama, tim slučajnim pogledom
otvara sve što je jedno.
Nove pjesme, 2009.