kut oka, kut usana, drhti nježno tkivo,
hod u koji je skrivena tajna spola
i onog drugog rađanja: dana što zapjeva
dok ona prolazi među jablanima
što su već prosuli svoje lišće
i s malo zlata stoje kao veliki
nadgrobni spomenici svake bivše jeseni
ide dan u ništa a to je ljubav,
i dim, i teško nebo što kao dobar otac
skriva sramotu, sve što se i samo skriva;
još uvijek čekam u svojoj staroj ulici,
još dugo stojim, ni za čim, gledajući
prazninu kako blista
što će mi jaka misao, otvaram se iznutra
Tiha knjiga, 1980.