Živjet ću svoj život ko plivač na valovima
čitav jedan dan
u strahu od modrine
pršit ću im kreste prstima
u jurišu na njih kako slijede jedan drugog
grcat među razmacima
udarat po gustoj tvari
u zipci pjenušav i bez trunka
boli u širom otvorenim očima
čitav jedan dan
slijepi plesač povrh žice dok se moli svome bogu
posrtat ću s njima žustar čekat ću im novi udar
pred noć kad pomodre mi usne kad more
pocrveni u mrežama i kad sunce
sasvim nisko padne na leđima ću plutat
nek nosi me ko što crkle ribe nosi
tu i tamo još rukama ću pljuskat
već slomljenim laktima a s očima
ko u strast uprtim prema planetima
slušat ću
kroz jednu slanu kaplju gdje tiho me svojata dubina
Razgovor s duhovima, 1968.