Tin Ujević — Noć u kojoj pljušte zvijezde — Tekst

Tin UjevićNoć u kojoj pljušte zvijezde

Noćas se zvijezde ore iz vječna mira svoda.

Kamo se ruše zvijezde? Za lov im nemam mreže
— progutat će ih eter i beskonačna voda.
Ruše se zvijezde u prostor svijeta bez ravnoteže.
Ko da ga veže?

Što biva od mrtvih zvijezda? Idu u dim, u paru?

Neće li nove zore pojesti opća tama?
Neće li tkivo svijeta propasti u požaru?
Ili će zvijezde stići u ognjen sudar s nama?
Iskre, gdje je jama?

Gube se mahnite zvijezde u tajne svemirske rupe.

Ja molim pravo na najmanje parče meteora.
Da ove strasne vatre u lubanju me lupe,
da leš moj plane u svetu lomaču odozgora,
smrt zvjezdanoga stvora.