Često na rubu sna se javljaš šumom,
što ima ritam trava ili mora,
il prstenasti sjaj sutonjih gora,
i onda vladaš okovanim umom.
Ali čim jutro oglasi se drumom
i pojave se glasovi sa dvora,
te probude me, oči ispod bora
uzalud tebe traže cvjetnim humom.
Nema te više, iščezo ti trag.
Pored živih bića, boja i oblika,
ti mi se ne ćeš da pokažeš nag.
Oh, sini, Bože, tek u snu otkriven,
sada na javi puna, živa lika,
a ne kao dosad iza stvari skriven.