Na tom čudnom svijetu bez igdje ikoga
lutao sam samo bez pravog razloga
dok nisi došla ti, dok nisi došla ti
Kad te nose struje i Bog te ne čuje
bacalo me more od sna do pokore
dok nisi došla ti, dok nisi došla ti
Zlato sretan put ka zagrljaju mom
tamo gdje si posla, tu je i moj dom
jer nema ništa novo otkad nisi tu
jer nema nikog novog u mom naručju
Ležim ovdje sam, umoran od sna
pred tvoje noge bacam mojih 300 godina
dok nisi došla ti, dok nisi došla ti