Oliver DragojevićPjegica
Imala je duge žute kose
I šeširić što ga gradom nose
Curice što smijeh i šalu vole
Svakog dana poslije škole
Sva je bila k'o iz neke priče
Njena tanka bluza na cvjetiće
I u svakoj motao se glavi
Njen kaputić posve plavi
Voljesmo je iznad svega
Radi njenih smeđih pjega
Voljesmo je iznad svega
Radi njenih smeđih pjega
Pjegica, pjegica
Slatka mala pjegica
Zvala ju je cijela ulica
Pjegica, pjegica
Naša mala pjegica
Najdraža nam je djevojčica
Pjegica, pjegica, pjegica
Imala je sasvim prćast nosić
Pjevala je k'o u travi kosić
Haljine je sama sebi šila
Umilna je jako bila
Imala je zlatne kike dvije
I jamice, kad se zvonko smije
Imala je blagost poljskog cvijeta
I vedrinu žarkog ljeta
A s jeseni, nakon žega
Nesta njenih smeđih pjega