Oliver DragojevićPrisjećam se noćas
Što li si htjela kad si mi dala
Obraze nježne, ruku malu
Zašto si ljubav osmjehom krala
I mojoj patnji pružila šalu
Ti živiš sama u svome svijetu
I možda misliš - moje je vrjeme
Pa zimu stvaraš u tuđem ljetu
I vreloj nadi poklanjaš sjene
Prisjećam se noćas
Dana što su bili
Daleko od onog
Što je moglo biti
Svi trenuci prošli
U bol su se slili
Samo kiša suza
Ponovo će liti
Ako se jednom za drugog bude
Rađala ljubav u tvome srcu
Bit će mi, vjeruj, istinski drago
Da vidim sreću bar na tvome licu