Tu u ovom moru sjete,
sve si dalje od mene
a pratiš me kroz vrime
tu za jubav nikog nima
samo kap u očima što nedam
joj niz lice
A ja još uvik mislim
samo na tebe, još
pravim se da ležiš kraj mene
sjetu hranim krhkim sjećanjima sna.
A ti u vatru možeš ruku staviti,
da bez tebe ne mogu disati
da sam došao do dna.
U duši mista nima
ni za suze ni za smih,
dok pratiš me kroz vrime.