Oliver DragojevićVečernja ljubav
Tu su još ostaci jela
Prazne čaše i kruh načet
Sjena tvoga mekog tijela
Ljubav koja može počet'
Prije nego što me dirne
Tvoja ruka svijetlo gasi
Tvoje oči sad su mirne
Raspletene tvoje vlasi
I zar ima nešto ljepše
Od tih večeri što cvatu
Tvoje ruke sve su mekše
Na mom licu i na vratu
Kad se naše usne spoje
Na toj postelji u mraku
Teče vrijeme što ga broje
Spore kazaljke na satu
Tu su još ostaci jela
Razlomljeni kruh i krevet
Ne raspremljen stol i zdjela
Nešto sati, možda devet
Neko vrijeme što nas bistri
Kad u večer našu uđe
'mjesto tvojih ruku čistih
Vjetar će pospremit' suđe