Ksenija Prohaska:
Nekad si me zvao svakih pet minuta
kao nisi ljubomoran samo želiš znati gdje sam
nekad si me ljubio od glave do pete kao dijete
kojem nikad nije dosta a sad
sad smo kao gosti u vlastitoj kući
dvije strane rijeke, bez ijednog mosta
Josip Genda:
Nekad si me čekala raširenih ruku
imala si pogled žene koja voli
a sad, kada legneš, okreneš mi leđa
a to tako boli, a to tako vrijeđa
Oliver Dragojević:
A gdje je nestao sjaj
Zbog tebe ja plačem u snu
što nas je to dovelo tu
Reci riječ i pristat ću na sve
tako me strah, zagrli me
Zagrli me
Ksenija Prohaska:
Od kada su ljudi razapeli Krista
i najveća ljubav zaluta u noći
a naša je uvijek kao snijeg čista
kaži da me voliš, gledaj me u oči
Josip Genda:
Oduvijek su lovci pucali u srne
ali ja tebe ne dam, smiri se i sanjaj
Oliver Dragojević:
A gdje je nestao sjaj