Jos ćutin je
jos vidin je
I vise nigdi ne mogu uteć od nje
jer znan joj straj i znan joj smij
i znan joj tilo bez kojeg ni mene ni
znan joj tilo
Jesan li falia, sto tako san volia
u njoj san zakopa, sve sta san bia ja
sa mnon je vidila, dicu svog čovika
meni se nadala, a sve san ugasila
Dok ležim sam, čujen joj glas
i čekan da je taknen
da živ se osjećan
da je taknen