Učitava se... |
Sebe dugo sam trazio
Precicom znanom zalutao
Pred mojim vratima
Ona je cekala ranjenog jelena.
Krive staze sam gazio
Stotinu puta posrnuo
U svojim snovima
Ona je cuvala ranjenog jelena.
Gdje mi je pamet bila
Pa da nisam vidio njene poglede
Kao svila bile su njene utjehe.
Gdje mi je pamet bila
Pa da nisam shvatio kako je trpila
Zbog svoga ranjenog jelena.
Toga jutra sam stigao
Svjestan da sam zakasnio
Pred mojim vratima
Njenih tragova nema, nema nikoga.
A ja i dalje gazim
Snijegove duboke, koprive i dukate
Na svijetu jedina
Ona je cekala ranjenog jelena.