O krasna, o divna gospo,
od sreće sam štuco,
a skoro sam puco,
u vas rafal prospo!
Zalutalim sam se metkom htio,
tako sve je bilo crno,
u najmanje maka zrno
od vas sam se, gospo, skrio!
I prije ovoga soneta
mom ste bili glavna meta,
nudio sam vam zbog tog sve!
Cvrkuto sam sasvim nježno,
zar je bilo neizbježno
suptilno vaše »me-me«!?