Kao ludak brojim dane
Odkad ti kraj mene nisi
Svako jutro kada svane
Pomislim kraj mene ti si
Jutra kao preslikana
Uvek iste reči kažem
Od danas si drugi čovjek
Znam da samog sebe lažem
I da me neko pita za život moj
Ja bih ga vrlo rado poklonio njoj
U (svakoj) novoj zori, ja tražim spas
Ne vredi, kad me svaka seća na nas
Ja odavno ništa nemam
Nisam ono što sam bio
Imam ovaj bedan život
Njega bih ti poklonio
Na vratima tuga stoji
Traži put do duše moje
Širom otvaram joj vrata
Kad mi nema ruke tvoje