Putnika ja sam sreo s dalekih drevnih strana
Koji mi reče: Dvije kamene krupne noge
Stoje u pijesku. Kraj njih, napola zatrpana,
Počiva glava lica smrskanog, čije stroge
Nabrane usne, hladna zapovijed gdje je zdana,
Govore da bje dobro kiparu sva strast znana
što iz tih beživotnih stvari i dalje sijeva,
Dlan što im rugaše se, srce što bje im hrana:
Na postolju se mogo ovakav natpis brati:
"Ja Ozymandias sam imenom, kralj kraljeva:
Pogledaj moja djela, o Moćniče, i pati!"
Ništa tu drugo nema. Nijemo na suncu bljeska
Oko tog silnog trupla i u beskraj se prati
Prostranstvo golog pustog i razasutog pijeska.
Preveo: Luko Paljetak