U maloj kafani, na kraju grada
Pijem sa šljakerom, dugo u noći
Govori mi, majstore, ti si naša nada
Kaži, objasni kad će zore doći
Zove se Alija, željezo topi
I djece ima komada tri
A tvrde ruke nad glavom sklopi
Daj da se bratimo pjesnici i radnici
I alkohol nam struji žilama
Pjevam mu pjesme, on čaše razbija
Na ovom svijetu nije nova mrijeti
A ni živjeti nije najnovije
Trebalo bi majstore Opatiju pusiti
Kud su otplovili naši bajni sni
Trebalo bi majstore te palače srušiti
Jednaki da budemo, jednaki svi
Kaži mi majstore, kad će sve ovo proći
I šta da radimo mi pravi radnici
Eh Alija, druže Alija
O tome ništa ne znaju pjesnici
Kraj male kafane na kraju grada
Dva pijana druga lutaju u noći
Pjesnik i radnik, nada i tuga
Potkivaju staze za zore što ce doći
I evo već jutro kose im rosi
A topla kiša na ramena im pala
I sivo se nebo napilo s njima
Dok s vjetrom pjeva Internacionala