Učitava se... |
Kada je vrijeme sasvim nevažno
i kada kraj nas prolaze sjene;
Kada smo jutrom umorni od dana,
i kada smo između kraja i početka;
Kada nas mnogi ne vole i lažu:
i kada se smiješimo nemajući zašto.
Kada su svjetla u gradu pogašena,
i kada se nalazimo između zla i dobra.
Onda je pet minuta do oktobra.
Kada smo hotelske račune platili u redu,
i kada smo se s Bogom davno posvađali;
Kada nam prijatelji svi okrenu leđa;
I kada se zastidimo svog duhovnog imetka.
Kad osjećamo svu blizinu groba,
i kad se sjećamo svog zla i svog dobra.
Onda je pet minuta do oktobra.
Kad si i ti kao i ja ravnodušna.
Kada smo nestalni i prevareni sasvim.
Kada nas ništa nasmijati ne može.
I kada su i pjesme davno ispjevane.
Kada smo crni ispod trule kože.
I kad je slutnja otrovna kao kobra.
Onda je pet minuta do oktobra.
Kad majčini blagoslovi nestanu u tami,
i kad nam zima pomiluje kosti.
Kad cvijeće i koprive u jednoj vazi stoje;
i kad je viski još skuplji večeras.
Kada nema riječi koje bi nas takle,
i kad smo umorni od zla i dobra.
Onda je pet minuta do oktobra.