Učitava se... |
U kući kraj parka, na rubu ovog grada
Još živi jedna žena, daleka i sama
I tiho ko šapat, tu prolaze joj sati
I malo tko da svrati tek nedjeljom na čaj
Samo stari album lista svoj
Koji budi sjećanja u njoj
Kad sklopi oči tad nad tim, u snu je ponovo sa njim
Njezin pogled još je tako mlad
Al već život sav je za njom sad
Al kad njoj Moko zasvira njen
U mladost vraća je za tren
Rozamunda, najljepša žena si ti
Rozamunda, za tobom luduju svi
Rozamunda nek cijeli svijet ovo zna
Samo tebe Rozamunda, srcem svim volim sad ja
Kad kiše se spuste i kad vjetar puše
Kroz prozore stare kuće tad lice joj vide
I onda kad nitko već tjednima ne dođe
Kroz njene ruke prođe još jedan zlatni vez
Samo stari album lista svoj
Koji budi sjećanja u njoj
Kad sklopi oči tad nad tim, u snu je ponovo s njim
Njezin pogled još je tako mlad
Al već život sav je za njom sad
Al kad njoj Moko zasvira njen
U mladost vraća je za tren
Rozamunda najljepša žena si ti