Sadih jelu na planinu — Tekst

Sadih jelu na planinu

Sadih jelu na planinu,
A uz jelu žutu dunju,
žutu dunju i nerandžu.
Navrnuh joj žumber vodu,
Stavih stražu — mladu momu,
Pa otidoh niz planinu,
Ne obidoh za godinu,
Za godinu, ni za dvije.
Često meni glasi dode:
Da se jela osušila,
Žuta dunja uvenula,
Žuta dunja i nerandža;
Žubmer voda presušila,
Mlada moma preminula
Sedlaj konja, 'ajd' da viđu!
Kad izađoh na planinu,
Ne mogah se primaknuti:
Od visine vite jele,
Od mirisa žute dunje,
Žute dunje i nerandže,
Od šumora žumber vode,
Od ljepote mlade mome!