Kad sam strašno ljut i nema izgleda da stvari sjednu u dobro sedlo
Kad sve što diram pretvaram u očaj
Kad bih najradije uzeo pušku i prekinuo svoju nemoć
Kad ne mogu naći nekoga da me sluša i tješi
Kad ne vjerujem da netko drugi živi drugačije
Kad moja djeca okreću glavu na ulici da me ne vide
Kad moja mama uzdahne i umudri se
Kad mi udvaranje izgleda kao moljakanje
Kad sam najpametniji i od toga nema koristi
Kad ništa
Tada uzimam olovku i pišem pjesme
Kasnije vidimo kolika sam budala.