Silvije Strahimir Kranjčević — Vizija — Tekst

Silvije Strahimir KranjčevićVizija

Ne, car se ne kruni - ni Bog se ne moli,
A zvono zvoni... tutnji... grmi...
A majka Rusija sa Ive Velikog10
Podnimila se u dim crni,
Što gust se podigo na dveri kremeljske,
Ko smrznut uzdah svetog grada,
Gdje Vasilj Blaženi11 strahovit sanak sni,
Kako raste barikada!
Ne, car se ne kruni - ni Bog se ne moli,
A mat' Rusija gledi... sluška...
Pred njome beskrajno se groblje otvara, -
Car-kolokol12 se čak ljuljuška!
To idu legije iz crnih podzemlja,
Sve idu dugo... duže... duže...
U kolijevci im Bog je zvijezdu darovo,
Car-otac Sibir, zrno, uže!
Al dugi njihov red sa Trga Crvenog13
U okna Kremlju drsko gviri
I čini im se: Ah, Gerazim14 li se to
Nijemi pope... oči širi...!
To on je ustao sa trula ležišta
On - prezren, ropče uzaludno,
I sad sa Kremlja baš u rusku gleda noć,
O, nekud čudno... čudno... čudno...
I čuju u taj čas - ko nešto j' lupnulo
Na Spaskim vratim15, nešto teška,
A čvrstim korakom ko da je izišo
Sad Raskoljnikov16... sve se smješka...
I gleda dugi red, i što su puknula
Tolika srca u njih sviju.
U rusku viknu noć, u cijeli viknu svijet:
"Sad ubih babu-krvopiju".