Šime VučetićO trpnji
Ogromna je trpnja! I neizmjeran je cinizam gospodara! I jadan je sluga u milosti koji na mig gospodarev slijepo vrši njegovu trgovačku volju!
Ogromna je trpnja! Lako je čovjeku dok može plakati, moliti, znojiti se, luditi, ubijati se, bluditi, opijati se, mrziti...
Ali je strašno, iscrpivši sve te mogućnosti obrane, kada ostaje trpnja ni suha ni glasna, bez glagola i bez osjetila.
A trpnjom se može izdržavati jer ona je volja bogova mitskog vremena: nije nam suđeno drugo. Tako trpnja biva okamenjena snaga, gluhonijemo biće, opustošena mašta, beznađe i pomirenost sa svim oblicima smrti. Ima i riječ: svesvejednost.
Zato, kišo, dok tako iskustva ljudska mislim, blago padni po našem mramornom licu, po vrućem kamenu misli i obećaj nam dugu, onu starinsku dugu ili, ako i to nije moguće, neka se malo teren iz dubine zatrese kao da želi olakšati težinu zemlje.