Danas sam nježan
Poljubit ću te u kosu,
kao dragulj. Poslijepodne
kada svane proljeće na univerzitetu,
napustit ćemo ovaj grad,
nećemo više ići vikendom
dvadesetak kilometara južnije,
tada smo se utopili
u luđačkim zagrljajima
prirodne sunčeve svjetlosti.
Više te neću nazivati,
više ti neću pisati.
zamislit ćemo kako možemo
jedno s drugim
razgovarati istovremeno
kad god zaželimo.
Onda si otišla daleko.
znao sam, vratit ćeš se,
čekao sam te 300 000 000 000 godina,
kada sam te napokon zaboravio,
vratila si se, sada te
ne mogu prepoznati,
nažalost.