Dok sam kuhao punjene paprike.
Razmišljao sam o tvojoj puti.
Tvoje pregibe od svježeg povrća.
Mirisao bih i ljubio do smrti.
Maštao sam kako u sjeni stabla.
Tek jedan tračak sunca.
Klizi niz tvoja leda.
I pješčane tragove.
Na nožnim prstima.
Ubija me pomisao da me varaš na moru.
Zato o tebi mislim samo lijepo.
Osim ako me netko ne probudi.
Dodirom iz ovih maštarija o tebi.
Nikada neću dignuti pogled.
Otvoriti oči.
I napraviti novi korak.
Ostat ću ovako zalijepljen nad loncem.
U kojem se kuhaju punjene paprike.