Ja sam onaj koji te čuva danju.
Onaj koji te traži noću.
Koji sjaji u mraku.
Ja sam onaj koji ti pravi prsten.
Jedva sam našao pravu kovinu.
A već sam kovao za tebe prsten.
Iz metala kojeg iskopah u spilji.
Kalup sam zalio u krug.
U kalupu taj prsten od zlata.
U kalupu taj prsten od srebra.
U kalupu taj prsten od vode.
U kalupu taj prsten od zraka.
Toliko je mnogo obećavao.
Rekao je pleši oko mene.
Tuci me malim čekićima.
Pjevaj od jutra do mraka.
Danili smo i noćili zajedno.
I kada se mjesec opet napunio.
I kada je sunce najjače zasjalo.
Krenuli smo na put.
I donio sam ti taj prsten.
Koji sjaji u mraku.
Koji sanja po danu.
Koji te čuva noću.