Sanjam o danu
U kojem ću se zarediti
Moram biti snažan
Jer ne vjerujem u Boga
Svejedno me čeka
Zamornu ispovijed
I nježna molitva
Za svaki slučaj posebno
No nisam posve siguran
Da ne vjerujem u Boga
Na nebu ili u sebi
Neznanje i plaši i tješi
A vrijeme kao što znate
Donosi ipak samo jad
Kažu gore i nije loše
Od obitelji bivše treba
Upoznati sve ponaosob
Vremena ima nek leti
I razumijevanjem prijeti.
Jer ništa nije okrutno
Kao beskrajna blagost
Prema grijesima smrtnim
Prostrano ništavilo čeka
Tamo ćemo se odmoriti od zla
Tamo ćemo se redom
Jedni drugima ispričati
Jer život nam nije dao mira
Jer prelijepo do kraja svira