Žuta zvijezda nad kubetom gori,
vrh dvorišta u mraku slijepih kuća.
Iz noćne sobe bije crni hlad.
U bdjenju krv se s prolaznošću bori,
ja gradim, slažem dvorove od pruća,
još sebi tuđ, a tako zdvojno mlad,
bez pluća i bez vruća nadahnuća.
I strop me gnječi, i samoća mori.
O, prokleo bih sa prozora grad!